Čime hraniti kunića?

Znati čime smete hraniti kunića, a pogotovo znati čime NE smete je veoma važan deo 
brige oko kunića, jer pojedina hrana koja izgleda kao njihova prirodna hrana je zapravo izuzetno loša za njih.

Prehrana kunića treba se sastojati od:
- svežeg sena (mešavina raznih trava)
- svežeg povrća i bilja
- i na kraju, od kvalitetnih peleta u manjim količinamaSve što ne spada u navedeno treba smatrati "poslasticama" koje se daju u ograničenim količinama. Sveža i čista voda treba im UVEK biti dostupna.



Voda
Voda je esencijalna za zdravlje kunića. Osim svih opšte poznatih uloga, ovde ćemo napomenuti da ona zajedno sa vlaknima pomaže održavanju crevnog motiliteta i sprečava ileus. Sigurno ste čuli ili negde pročitali, a nekima su čak i veterinari govorili da kuniću nije potrebna voda. Ovo je netačna informacija. Moguće je da je proizašla, tj da je loše interpretirana iz dijete koja se gotovo potpuno sastoji iz sveže hrane. Zapravo, kunići koji imaju ishranu bogatu svežom hranom i ne piju mnogo vode. Moguće je čak da dobivaju dovoljnu količinu vode za rast i razmnožavanje. Međutim, mi ovde ne preporučujemo takvu ishranu (sa samo zelenim). Istina, u našim preporukama se nalazi puno sveže hrane ali ona ne sadrži ni približnu količinu vode potrebne kuniću. Kunić treba uvek imati svježu vodu na raspolaganju. Voda je neophodna za zdravlje GI trakta, i sprečava ileus (začep).
Mnogi kunići koji jedu velike količine zelenog ne piju puno vode. U većini slučajeva ovo vas ne treba zabrinjavati. Nego ukoliko se njihove „pijaće“ navike promene a da pre toga nije bilo promene u navikama u ishrani, tada je vreme za posetu veterinaru.
Nekada kunići počnu često piti zbog dosade. Obogaćivanje sadržaja života kunića, npr.igračkama kako bi se zaokupila njegova pažnja i izbegla dosada će smanjiti unos vode. Preterano pijenje može biti simptom oboljenja diabetes mellitus, ali u pravilu je onda praćeno i povećanim unosom hrane i nesposobnošću održavanja telesne težine ili njenog povećanja.
Kuniću mora uvjek biti dostupna ČISTA i SVEŽA voda. Za vreme vrućih dana, ledena voda može pomoći da se zeko rashladi. Neki kunići lakše piju iz posudica, one su lakše za čišćenje, no tada treba voditi računa da se kuniću ne vlaži podbradak.


Seno
80% – 90% dnevne prehrane bi se trebalo sastojati od sena.

Hrana kunića treba sadržavati prvenstveno grubo strukturirana sirova vlakna, tj. seno/travu. Najbolja hrana za kunića je ona koja što je više moguće oponaša njihovu prirodnu prehranu. Kunići su tip životinje koja pase i brsti, u prirodi jedu male obroke tokom dana. Pošto je čista i sveža trava teško dostupna najbolje je kunića hraniti sušenom travom tj senom. Hranjenje kućnog kunića senom omogućava mu da pase kao što bi u divljini, bez debljanja što je slučaj kod hranjenja sa visoko kaloričnom hranom poput peletića. Digestivni trakt kunića je razvijen tako da može prerađivati velike količine visoko - vlaknaste hrane u veoma kratkom periodu. Hranjenje nisko - vlaknastom hranom uzrokuje probavne smetnje. Mnogi od ovih problema se mogu sprečiti ili smanjiti ako kunić ima seno na raspolaganju.

Inače postoje dve osnovne klase sena: trave i leguminoze.



- Seno od trava se dobija sušenjem bilo koje vrste trave od mnogobrojnih koje postoje, i lako ga je prepoznati po dugim listovima koje okružuju središnju stabljiku. Ovo seno je poželjnije u ishrani kunića, uglavnom zbog niskog nivoa proteina i kalcijuma. Nivo vlakana u senu trava zavisi od starosti biljaka. Najbolje je mešano seno raznih trava ili ono od mačice (mačji rep).
- Seno lucerke ili leguminoza se najčešće dobija od alfalfa ili deteline. Izgleda lisnatije nego seno od trava. Bogato je proteinima, kalcijumom, i energijom (kalorije). U većini slučajeva treba ga davati u ograničenim količinama. Kunići koji ne dobivaju pelete mogu se hraniti alfalfa sijenom pomešanim sa senom trava, povećavajući nivo proteina i energije u ishrani.
Seno je NAJVAŽNIJA hrana kojom možete hraniti svog ljubimca. Ono uvek MORA biti na raspolaganju. Hranjenje raznovrsnim senom održava izbalansiranu prehranu, i minimalizira gladovanje kod izbirljivih kunića. Treba im se neograničeno ponuditi visoko-vlaknasto seno trava (>25% sirovih vlakana). Nisko-vlaknasto seno trava i leguminoza može se koristiti kao dodatak zbog raznovrsnosti, naročito kod kunića koji se ne hrane peletima.
Većina kunića će selektivno jesti gomilu sena, birajući ukusnije zalogaje. Nudeći manje količine sena redovito tokom dana ( 2-3 puta dnevno) radije nego veću količinu odjednom (dnevno ili ređe) podstiče kunića da jede više od ponuđenog sena. Hranjenje senom često pravi nered u kući. Nego to možete izbeći stavljajući ga u čvrste jasle. Posude za obavljanje nužde su također dobro mesto za ponuditi seno. Tu seno ostaje na jednom mestu, a također pojačava navike vršenja nužde u posudi namenjenoj za to. Kunić provodi više vremena u svojoj posudici, i uživa grickajući seno dok je tamo. Oni izbegavaju zaprljano sijeno. Seno u posudici treba često dodavati i menjati.
Kunići mogu biti jako izbirljivi i često ne uživaju u nastojanjima svojih vlasnika da prošire njihovu prehranu. Ograničavanje količine peleta će vašeg ljubimca "ohrabriti" na grickanje ukusnog sena. Takođe, možete seno učiniti zabavnim, stavite ga u košaru, cevi, kutije... igrajući se u senu on će ga grickati. Ponudite više puta na dan manje količine. Kunić će često ignorisati seno koje je već dugo na raspolaganju. Kao što smo gore rekli možete ga ponuditi i u wc-u. Mnogi kunići okreću glavu od sena kupljenog u pet shopovima. Ponudite kvalitetnije seno! Ne odustajte, kunići su tvrdoglavi i ponekad su im potrebni meseci kako bi odlučili da je seno dobra hrana. Ukoliko vaš zekan voli određeni tip sena, dobra je ideja da se postepeno uvode i druge vrste. Seno im se treba davati od najmanjih nogu, tj. od trenutka kada počnu samostalno jesti. Ponekad je jako teško uveriti kunića da jede seno ukoliko ono nije u njegovoj prehrani od ranog doba.
Seno je izuzetno važno radi bolje probave i dentalnog zdravlja. U tu svrhu korisne su i mlade, neprskane grančice voćaka jabuke i lešnika, koje služe i kao dobar "brus" za brzo rastuće zube kunića.


Zeleno (povrće i bilje)
Postoji više razloga zbog kojih je potrebno da zeleno ima mesto u ishrani vašeg kunića. Prirodan je izvor hranjivih materija, tekućine koja je važna za zdrav motilitet probavnog trakta. A i kunići uživaju u njemu.

Za ovaj deo ishrane kunića možemo reći da je u neku ruku kontroverzan. Postoje mnoge različite teorije počevši od one da li zeleno treba davati vlažno nakon pranja ili ga dobro posušiti. Neki za vlažno kažu da može dovesti do proliva, a drugi da je baš takvo bolje za zdravlje kunića jer povećava unos tekućine u njihov organizam, i potpomaže u kretanju pojedenog sadržaja kroz probavni trakt. Jedno je sigurno sve mora biti jako dobro oprano, bez pesticida i ostataka gnojiva. Čak i organski uzgojene biljke treba dobro oprati da bi se uklonile potencijalno štetne bakterije poput E. Coli.

Predmet mnogih diskusija je i vreme uvođenja zelenog u ishranu kunića. Postoje argumenti da bebe kunići ne bi trebali jesti zeleno dok ne budu 4-6 meseci stari. Bebe-kunići, naročito oni koji su prerano odvojeni od majke imaju veoma osetljiv probavni trakt i lako dobiju proliv. S druge strane postoje argumenti da mladi divlji kunići počinju jesti zeleno veoma rano i da nemaju nikakvih problema. Kunići odvojeni od majke pre 8 nedelja starosti, i izloženi stresnoj sredini u pet shopu, imaju veće šanse da dobiju proliv kada im se daje nova hrana, što uključuje i zeleno.

Za razliku od drugih sisara, dok ne počnu jesti čvrstu hranu u periodu od 3-4 nedelje starosti, bebe kunići imaju sterilne donje delove probavnog trakta. Tokom ovog perioda njihova creva su u najkritičnijoj fazi, i bebama je potrebno majčino mleko koje menja PH vrednost i obezbeđuje vitalna antitela koja pomažu da se beba postepeno privikne na promene u crevnoj sredini. Bez majčinog mleka, beba koja počinje sa jelom čvrste hrane je jako podložna enteritisu, koji može prouzrokovati fatalni proliv. Imunološki sistem kunića zavisi od toga koliko je dugo dojio i kada je odvojen od majke.

Nepravilno razvijena crevna flora, nemogućnost probavljanja čvrste hrane, u kombinaciji sa stresom zbog odvajanja od majke su broj jedan razlog zbog kojeg mali kuniću uginu. Takođe se može desiti da beba kunić nakon dolaska u novi dom ispolji simptome kokcidije, novopečeni vlasnici sigurno neće znati da li se radi o ovoj infekciji ili će misliti da su bebi dali nešto što nije smela jesti.

Za kuniće prerano odvojene, preporučljivo je da jedu samo kvalitetno seno i visoko kvalitene pelete tokom prvih meseci u novom domu. Tokom ovog perioda probavni trakt će imati vremena da se stabilizuje, i kunić da se privikne. S ovakvim pristupom manja je verovatnoća da će doći do poremećaja u probavi prilikom uvođenja nove hrane, tj. zelenog. Sasvim je moguće da bebe koje će dojiti do 8 nedelja (tj. one koje neće biti prerano odvojene od majke), da sa početkom hranjenja tvrdom hranom i zelenim, neće imati nikakvih problema. Majčino mleko omogućava da se flora u bebinim stomačićima stabilizuje. Naravno govorimo o bebama koje neće biti pod stresom zbog transporta do pet shopa, boravka u izlogu, zatim ponovnog transporta do novog doma, itd.

Pošto većina kunića koje imamo kao kućne ljubimce dolazi iz pet shopova, uglavnom ne znamo ništa o njima. Tako ne ni znamo koliko je naš ljubimac proveo vremena uz majku, i koliko dugo je dojio?! Da li je već počeo sa zelenim? Najčešće ne. Često ne možemo biti sigurni ni koliko je kunić star. Kao što smo rekli prerano odvojene bebe imaju velike šanse za razvoj probavnih problema, pa davanje zelene hrane može samo pokrenuti probleme ili pogoršati već postojeće stanje. Zato se obično preporučuje da se čeka do nekih 5-6 meseci pre uvođenja zelenog u ishranu kunića. 

Kad god počinjali, početi postepeno i oprezno; jedna po jedna vrsta u malim komadićima. Ukoliko se javi proliv odstupite. Ukoliko ne primetite nikakve probleme dodajte novu biljku.

Gotovo svo lisnato, zeleno povrće koje je dobro za vas je uglavnom dobro i za kunića. Naravno zbog svojih sastojaka nije svako dobro u istoj količini.

Za listu jestivog i nejestivog pogledajte Zekin jelovnik.

Kunići obožavaju sveže ubrano mirisno bilje iz vrta. No većinu bilja mogu jesti sveže ili sušeno. Ako sami berete i sušite bilje za zimu jako pazite da ono NE dolazi s površina koje se đubre, koje su tretirane insekticidima, površina koje su u blizini saobraćajnica, te sa poplavnih (na koje se izlivaju reke ili jezera) livada!

Povrće s puno skroba (šargarepu i ostalo korenasto povrće) dajte pomalo, a zalogaje voća dajte u malim količinama kao posebnu poslasticu. Previše šećera i skroba može uzrokovati cekalnu disbiozu, i sve uz to vezane probleme.

Peleti
Visoko-kvalitetni komercijalni peleti obezbeđuju hranjive stvari u tragovima, vitamine i minerale koje kunić možda ne dobija ukoliko se hrani samo senom i svežom hranom. Međutim, veoma malo peletirane hrane je potrebno za dobro zdravlje kunića. Pošto kunići imaju sklonost prejedanju peletima, što može dovesti do gojaznosti, potrebno je voditi računa o količini peleta u njihovoj ishrani. Prejedanje također može dovesti i do dentalnih oboljenja, oboljenja probavnog sistema, dosade i problema u ponašanju kunića.

U periodu od 7 nedelja do 7 meseci starosti, kada je njihov rast ubrzan, vaš kunić može jesti peleta koliko želi. Između sedam mjeseci i godine starosti, potrebno je postepeno smanjivati količinu peleta. Kunići lakši od 1 kg mogu imati brži metabolizam od većih kunića. Veoma mali kunići imaju veće potrebe za energijom, a nešto manje za vlaknima. U skladu sa težinom vašeg kunića, ocenite koliko peleta je potrebno da mu date. Dajte mu više ukoliko teško dobija na težini, a manje ukoliko ima sklonost debljanju. No, količina će zavisiti i o tome koliko je vaš ljubimac aktivan tokom dana. Dobro je opšte pravilo da se odrastao kunić hrani u toku jednog dana sa maksimalno 25g peleta bogatih vlaknima po kilogramu telesne težine.

Postoje varijacije u komercijalnoj peletiranoj hrani, pa provedite neko vreme proučavajući njihov sadržaj. Peleti mogu imati raspon od 12-25 % grubih vlakana, i 14 % i više proteina. Peleti koji imaju više od 18 % vlakana su najbolji; oni sa 20-25% vlakana su idealni. Što se proteina tiče, birajte pelete sa 14-15 % proteina. Veći nivo proteina, od 16-22 %, su prikladnijii za kuniće koji žive napolju. Sadržaj kalcijuma treba biti ispod 1 %. 

Kunići jako dobro probavljaju proteine biljnog porekla, ali ne i one životinjskog. Poznata je pojava simptoma kao kod arteroskleroze, te katarakta ukoliko se kunić hrani životinjskim mastima. Iako se ovo ne javlja uvijek, najbolje je ipak proveriti sadržaj peleta, te minimizirati proizvode koje sadrže stvari životinjskog porijekla.

Kunići imaju veoma male potrebe za mastima u odnosu na druge životinje. U njihovoj ishrani potrebno je samo 2% masti. Ukoliko peleti kojima hranite kunića sadrže više masti najverovatnije će vaš kunić postati gojazan. Neke kompanije proizvode peletiće u raznim oblicima i bojama. Iako je to možda dobro što se tiče marketinga, vi morate biti sigurni da su dobre kvalitete. Ujek pročitajte sadržaj na pakiranju, da biste se uverili da hrana ne sadrži previše masnoće, šećera ili životinjskih proizvoda. Pošto se peleti mogu pokvariti kupujte samo zalihe za 6 nedelja.



Voće i ostale poslastice
Kunići izuzetno vole i voće. Ono može poslužiti kao desert, ali u malim količinama zbog velike koncentracije šećera, zbog mogućeg poremećaja bakterijske ravnoteže unutar probavnog sastava, a osim toga mogu izazvati i želju kod kunića da jede samo poslastice a ne i svoju normalnu, zdravu hranu. Jedna ili dve male kriškice dnevno sasvim su dovoljne. Pogodne su jabuke (bez semenki), kruške, breskve, ananas, šljive, borovnice, maline, kupine...jako slatko voće poput banana davati samo povremeno. Davati bez semenki i košpica. Debelim kunićima ne davati voće uopšte. Važno je da sve što im dajete bude dobro oprano i bez pesticida. Možete davati i suvo voće no sveže je puno bolje jer sadrži više hranjivih sastojaka a manje šećera po jedinici mase.

Gotovo svi kunići "ludi" su za slatkim i mogu namirisati keks ili čokoladu i iz susedne prostorije. Davanje slatkiša svakako treba izbegavati jer može naneti teške, pa i fatalne posledice na njihov mali organizam. Čokolada je za njih otrov! Apsolutno treba izbegavat testo (makaroni, špageti itd.), hleb, corn-flakes, jogurte i sve ostale "ljudske" deserte.Ljuspice s mlekom, mlečnim produktima, jogurtom, s čokoladom i drugim sastojcima su takođe nepoželjni u zdravoj ishrani kunića. Sve komercijalne poslastice sa suvim voćem, raznim oraščićima i semenkama su napravljene da vam izvuku novac iz novčanika, a nisu dobre za vašeg ljubimca.

Neki vlasnici kunića se nađu u iskušenju da svome ljubimcu ponude nedozvoljene „poslastice“ koje sadrže rafinirane ugljenohidrate, što je jako opasno jer to dovodi do razvoja toksičnih bakterija, i pojačane proizvodnje gasova. Nemojte eksperimentisati i igrati se sa zdravljem vašeg ljubimca!

Sveži papaja sok, papaja ekstrakt, ili sveži sok od ananasa se često preporučuju kao pomoć u izbacivanju krznenih loptica (hairballs). Papain (iz papaje) i bromelin (iz ananasa) mogu pomoći razbijanju mukusa koji povezuje masu, omogućavajući da se polako razbija i prolazi. Međutim, ne postoje dokazi koji potvrđuju da ovi enzimi rastvaraju kreatin (protein koji je glavni sastojak dlake) ali mogu pomoći u razbijanju onog što povezuje svu tu dlaku. Tablete papaje sadrže premalo aktivnog enzima, i tek su nešto više od običnih šećernih slatkiša. Oba ova enzima se mogu nabaviti u radnjama sa zdravom hranom u vidu praha, koji se može rastvoriti. Čak ni sveži sok ananasa nije poželjan koliko bromelin u prahu, jer je sok bogat šećerom.



Semenke/žitarice
Žitarice su bogate skrobom i siromašne celulozom, te ne predstavljaju prirodnu prehranu kunića. Kunići poseduju efektivne mehanizme kompenzacije, kojima čestice celuloze retrogradno transportiraju iz debelog creva u slepo. Na taj način se prehrana bogata skrobom, barem za prvu ruku - posmatrano spolja - prilično dobro podnosi, ali posledice s vremenom postaju sve očiglednije.

Ukoliko se ipak odlučite da prehrana vašeg kunića sadrži i mešavine semenki one ne smu biti jedina hrana zbog velike količine kalorija i kalcijuma koje sadržavaju, kao i manjka vlaknastih stvari. Hranjenje isključivo semenkama, može dovesti do pretilosti, dentalnih oboljenja (nepravilno/slabo trošenje kutnjaka), bolesti srca, bubrega i jetre, nadutosti i proliva. Ono što je "BigMac" za ljude, to su gotove mešavine semenki za kuniće, pogotovo one koje sadržavaju razno sušeno voće.

Osim toga, neke vrste semenki, poput zrna kukuruza, imaju ljuspice koje su nesvarljive za kunića, i mogu izazvati za život opasnu blokadu u probavnom traktu.

Kukuruz, bilo svež ili suv NIJE siguran za kuniće. Ljuspica zrna kukuruza sadrži za kuniće nesvarljive kompleksne polisaharide (ne celulozu ili pektin od kojih su obično biljne ćelije izgrađene, i koje kunić može svariti).

I na kraju, da ponovimo: seno, povrće i pelete su osnovna hrana kunića. Seno je od izuzetne važnosti i možete im ga davati u neograničenim količinama. Što se tiče povrća, važna je raznovrsnost. Dnevno barem tri različite vrste, kako bi dobili sve potrebne hranjive sastojke i vitamine. Ako od pojedinog povrća dobiju mekanu stolicu, smesta ga izbacite iz menija.

1 comment:

  1. Zečevi su predobre životinje pogotovo ako imate djecu manju od 10 godina, zbilja pružaju puno zabava obitelji.

    ReplyDelete